Glas Srpske - plus, 20.05.2006.

  Raspliće se klupko ubistva pripadnika JNA u Bjelovaru 91.

  U STROJU ZA SMRT?

Oficiri JNA Rajko Kovačević, Miljko Vasić i Dragiša Jovanović, poslije predaje, izvedeni iz stroja, a zatim pobijeni. O ovom zločinu upoznat i Haški tribunal

Ako je suditi prema pisanju hrvatskih medija, tamošnji istražni i pravosudni organi mogli bi se uskoro pozabaviti događajem koji se zbio prije gotovo petnaest godina u krugu tadašnje kasarne Jugoslovenske narodne armije "Božidar Adžija" u Bjelovaru.
U prilog ovim tvrdnjama može poslužiti i činjenica da je sa zločinom, koji je krajem septembra 1990. godine počinjen nad trojicom oficira JNA, upoznat i Haški tribunal.
Znajući da će Hag brojne slučajeve prepustiti nacionalnim sudovima, slijed događaja može se smatrati logičnim.
Iako je, prema podacima kojima raspolaže naš list, za nekoliko dana u zagrebački Zavod za sudsku medicinu stiglo dvadesetak leševa iz Bjelovara na obradu, u konkretnom slučaju riječ je o ubistvima komandanta 265. mehanizovane brigade JNA pukovnika Rajka Kovačevića, pomoćnika komandanta brigade za moralno-politička i vjerska pitanja potpukovnika Miljka Vasića i oficira za bezbjednost, kapetana prve klase Dragiše Jovanovića.
O ovom zločinu bi se vjerovatno i danas ćutalo da supruga i djeca pokojnog Jovanovića: Verica, Ivana i Ivan nisu, uz pomoć svojih advokata, 20. jula 1998. godine uputili zahtjev Tribunalu u Hagu za pokretanje službene istrage protiv ratnog predsjednika Izvršnog vijeća Bjelovara i predsjednika Kriznog štaba Jure Šimića, kao i drugih lica iz Zbora narodne garde - tada oružanog sastava još nepriznate Republike Hrvatske.
Šef Dokumentaciono-informacionog centra "Veritas" Savo Štrbac istakao je za naš list da se u prijavi upućenoj Hagu navodi da su 29. septembra 1991. godine, oko 19 časova, u Bjelovaru, nakon oružanih borbi sa pripadnicima JNA, pripadnici "zengi" zauzeli kasarnu "Božidar Adžija", a starješine i vojnici Armije položili oružje i predali se.
Takođe se kaže da je Jure Šimić naredio da se zarobljeni vojnici i starješine 265. mehanizovane brigade postroje goli do pojasa.
Potom je Šimić iz stroja izveo Kovačevića, Vasića i Jovanovića, i odveo ih pedesetak metara dalje. Stoji i to da je Šimić iz pištolja, u svakog od trojice oficira pojedinačno, ispalio po dva metka, "usmrtivši ih na taj način na licu mjesta".
Šimić je naredio da se o likvidaciji obavijeste građani Bjelovara, a zainteresovani pozovu da vide leševe ubijenih oficira?! Pozivu za razgledanje i skrnavljenje tijela odazvali su se mnogi, a gnusnoj raboti pridružio se i jedan od "zengi" Tomo Višić, koji je mokrio po leševima...
Recimo da su ranije kasarnu "Božidar Adžija" - u kojoj su se, između ostalih, nalazili i regruti pristigli mjesec dana ranije na odsluženje vojnog roka - blokirali pripadnici "zengi".
Oko sedam časova, preko megafona upućen poziv vojnicima i starješinama 265. brigade da se predaju, odbijen je.
O napadu koji je uslijedio obaviještena je i komanda Pete vojne oblasti JNA u Zagrebu, od koje je u više navrata tražena pomoć.
Komanda bjelovarske brigade je bila u stalnoj radio-vezi sa zamjenikom komandanta ove oblasti, general-potpukovnikom Andrijom Rašetom, koji je, umjesto pomoći, u Bjelovar uputio posmatračku misiju Evropske zajednice "radi posredovanja u prekidu oružanog sukoba".
U prijavi se navodi da je ona zaustavljena na prilazu Bjelovaru sa obrazloženjem da se "to čini zbog njihove lične bezbjednosti, jer se oko kasarne vode borbe".
- Pošto je izostala pomoć viših komandi JNA, a na izmaku dana nastala situacija bez izgleda za dalju uspješnu odbranu, koja je do tada izvođena po opšte usvojenim pravilima ratovanja, pukovnik Kovačević je naredio obustavu dalje odbrane, odlaganje oružja, predaju vojnika i starješina ove brigade i njihovo postrojavanje u krugu kasarne... - navodi se u prijavi.
- Uz ovu prijavu se navodi koliko je dokaza dostavljeno, a između ostalih, spominju se i izjave svjedoka koji su preživjeli događaje u bjelovarskoj kasarni. Postoji i video-kaseta na kojoj je snimljen gotovo šestočasovni materijal - podvukao je Štrbac, dodajući da je imao priliku lično da se uvjeri u to da je snimljena kompletna borba oko kasarni, i sve što se u njoj kasnije dešavalo.