Glas Srpske - plus, 27.05.2006.

  Pokrštavanje Srba u Hrvatskoj

Recept piše istorija

U Hrvatskoj od početka posljednjeg rata pokršteno više od 30.000 Srba, naveo mitropolit zagrebačko-ljubljanski i cijele Italije Jovan. U ovoj priči nema ništa novo, sve je "već viđeno", kaže Savo Štrbac

Program sarajevskog nadbiskupa Štadlera iz prvih godina prošlog vijeka, po kojem "jednu trećinu Srba treba provesti na katoličku vjeru, drugu istrijebiti, a treću protjerati u Srbiju", u Hrvatskoj je ponovo postao aktuelan početkom devedesetih godina, da bi se i danas sprovodio u djelo.
Teško da će se dostići brojka od 240.000 pokatoličenih Srba, koja se spominje u izvještaju zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca od 18. maja 1943. godine, upućenog papi Piju Dvanaestom, iz jednostavnog razloga što su Srbi protjerani i u Hrvatskoj ih nema toliko.
U izdanju župne kancelarije Đakovački Selci "Kardinal Alojzije Stepinac", navodi se da je Stepinac, od 1942. do 1944. godine, spasio 6.717 djece, od kojih je 6.000 bilo od pravoslavnih roditelja. Autor je prećutao činjenicu da su ta djeca na razne načine dovedena u sabirni centar i prevedena u katoličku vjeru.
Ova tema nedavno je u javnosti aktuelizovana objavljivanjem dijela izvještaja mitropolita zagrebačko-ljubljanskog i cijele Italije Jovana, proslijeđenog Svetom arhijerejskom sinodu Srpske pravoslavne crkve, u kojem, između ostalog, stoji da je u Hrvatskoj od početka posljednjeg rata pokršteno više od 30.000 Srba.
U izvještaju je upozoreno da su prelasci u rimokatoličku vjeru, pojedinačni i porodični, nedavno zabilježeni u području Bjelovara, u selima Narta Laminac, Bosiljevo, Marinkovac Donji, Šumeć, Dejanovac, Slatinica, Blatinica, Lipovčani, Dragičevac, Derez i Derežani.
Da je pokrštavanje Srba proces koji je uveliko uzeo maha, potvrđuju pravoslavni sveštenici iz gotovo svih krajeva Hrvatske, ali i zvaničnici koji se bave ovom problematikom.
Profesor sociologije na banjolučkom Ekonomskom fakultetu Ivan Šijaković ocijenio je da je želja Hrvata da se pravoslavlje i istočnjačka kultura ili, kako to oni vole da kažu, "prljavi Vizant", potisne iz Hrvatske, u komunizmu svjesno pretvorena u "privatnu i tajnu djelatnost".
Prema njegovim riječima, Tito i njegovi saradnici znali su da se izraženi vjerski sukob, koji se uvijek pretvarao u građanske ratove (kao što je bio i ovaj posljednji), može samo potisnuti, što su činili zabranom javnog manifestovanja religije.

ZADAR
Savo Štrbac je kazao, pozivajući se na tvrdnje pravoslavnog sveštenika iz Zadra, da su učestali slučajevi da djeca pravoslavci, pogotovo ona kojima su bračni drugovi katolici, na sahranu roditelja zovu katoličke sveštenike.
- U svemu tome katolici su se malo izvukli i nisu do kraja poštovali te zabrane. I za vrijeme komunizma imali su svoje aktivnosti, i to im je tolerisano zbog prevelikog uticaja hrvatske provenijencije. Mogli su da zadrže svoju vjeru, sačuvaju identitet i odbrane se od komunizma - kazao je Šijaković i dodao:
- S druge strane, Srbi su prihvatili komunizam kao nešto blisko pravoslavlju, kao poziv na toleranciju i mir, tako potiskujući svoju vjeru.
Kada se raspao komunistički sistem, naglasio je Šijaković, katolici su već imali pripremljenu strategiju, koju su samo sproveli u djelo. Uspjeli su, napomenuo je, ponovo da afirmišu katoličanstvo s jedne, a s druge strane, lukavo i podmuklo potisnu pravoslavlje na području kojem sada prijeti nestanak.
- Prelazak Srba iz Hrvatske u katoličku vjeru neka je vrsta gubljenja dostojanstva čovjeka na tom prostoru. Modernim rječnikom reklo bi se da se radi o odsustvu poštovanja ljudskih prava - mišljenja je Šijaković.
Prema njegovim riječima, sve to pokazuje da je na ovom prostoru dominantan vjerski fundamentalizam, zbog kojeg čovjek nije slobodan građanin sa imenom i prezimenom, kulturom i tradicijom. Ne predstavlja sebe, dodao je, jer može biti katolik ili - ništa.
- U dogledno vrijeme ljudi će iz praktičnih razloga, da bi sačuvali imovinu, položaj, prelaziti u katolicizam, mijenjati imena, tako se oslobađajući svega onog čime bi ga neko na prvi pogled mogao vezati za vjeru i naciju - rekao je Šijaković.
Naš sagovornik podsjetio je da su cijela Hercegovina i primorje rezultat unijaćenja ili primanja u katoličku vjeru. Profesor Ivan Šijaković zaključio je da je pokrštavanje Srba na ovim prostorima rezultat djelovanja Vatikana i drugih katoličkih ortodoksnih krugova decenijama unazad.