Šef Dokumentaciono-informacionog centra "Veritas" Savo Štrbac rekao je da u ovoj priči nema ništa novo, da je sve "već viđeno". Razlika je samo u postupku.
- U Drugom svjetskom ratu, za vrijeme Nezavisne države Hrvatske, imali smo priliku da kroz video-zapise vidimo da su katolički sveštenici odjednom pokrštavali na stotine djece, sprovodeći u cijelosti obred svete tajne krštenja. Danas se to radi po skraćenom postupku, i za razliku od ranije, prividno dobrovoljno - kazao je Štrbac.
On je objasnio da, prema papinoj poslanici iz osamdesetih godina, za krštene hrišćane koji prelaze u rimokatolike nije potrebno krštenje, već za odrasle "dobra volja, a za djecu saglasnost roditelja i krizmanje".
Na taj način, naglasio je Štrbac, od rata naovamo pokršteno je na desetine hiljada Srba, što pokazuju podaci predsjednika Građanskog odbora za ljudska prava Zorana Pusića. On je precizirao da je od 1991. do 2003. godine samo u Zagrebu 20.000 djece pravoslavne vjeroispovijesti prevedeno u katoličanstvo.
- Jedan paroh zagrebački požalio mi se da mu se posao sveo na izdavanje krštenica koje pravoslavci traže da bi se pokrstili i prešli u katolike - napomenuo je Štrbac.
Prema riječima Štrpca, kao posljedica pokrštavanja pojavili su se mnogi apsurdi, koji potvrđuju da Srbi mijenjaju vjeru iz straha, a ne ubjeđenja.
Sveštenik iz Splita, dodao je, rekao mu je da su u ovom gradu, pohrvaćenjem i pokatoličenjem, Srbi gotovo nestali, ali da ih u pravoslavnim hramovima na liturgijama ima mnogo više nego što to statistike pokazuju.
- Govoreći o pohrvaćenju Srba, pokojni hrvatski političar Stipe Šuvar podsjetio je na podatke popisa stanovništva iz 2002. godine, po kojima je u Hrvatskoj bilo 4,5 odsto građana koji su se izjasnili kao Srbi, a samo 0,9 procenata kao pravoslavci - podsjetio je Štrbac.
Profesor Pravoslavne duhovne akademije u Foči Ljubinko Vidaković, koji je više od 30 godina predavao u manastiru Krka, rekao je da se u Hrvatskoj ne odriču stare agresivne propagande, kao ni istorijskih nevolja srpskog naroda, ekonomskih, političkih i socijalnih, da bi ga pokrstili.
- To je zgodan prostor da se primijeni vijekovima građen sistem za sprovođenje psihičko-moralne presije, kojom se ljudi dovode u situaciju da pristaju na ono što nekada nisu ni u podsvijesti pomišljali - riječi su Vidakovića.
On je kazao da za one koji to rade cilj opravdava sredstvo, pa koriste tuđu nesreću za svoju sreću, pod kapom one latinske "Za što veću slavu Božiju". Pri tome ne vode računa "da diraju u zjenicu i bit srpskog naroda i Srpske pravoslavne crkve".
Prema njegovim riječima, niko ne prelazi u krilo druge crkve sa iskrenom povjerenjem, već da bi im djeca u školi i oni na poslu bili u miru i da, na kraju, otklone strah koji neprestano lebdi u vazduhu.
- Nažalost, istorija je pokazala da je poturica gori od Turčina - kratko je zaključio naš sagovornik.
Za činjenicu da katolički sveštenici pokrštavaju pravoslavce, Vidaković je kazao da oni time čine dogmatsko-kanonski prekršaj, jer kanon propisuje međusobno priznanje svete tajne krštenja. To je, ocijenio je, nemoralno i bezdušno.
Ljubinko Vidaković je kazao da najviše o svemu govori činjenica u koju se uvjerio odlazeći u Hrvatsku.
Na djelu je vidio da ih ima manje čak i od tri odsto, koliko im je velikodušno "rezervisao" Franjo Tuđman...