(Akcija "Maslenica")

Dvadesetdrugog januara 1993. godine hrvatske oružane snage izvršile su agresiju, pod kodnim nazivom „Maslenica“, na južne dijelove Republike Srpske Krajine (RSK). Agresija je izvršena u toku realizacije „Vensovog plana“, kojim je, godinu dana ranije, RSK stavljena pod zaštitu mirovnih snaga UN-a (UNPROFOR) i u početnoj fazi demilitarizacije UNPA zona i povlačenja hrvatske artiljerije u dubinu teritorija Hrvatske po Rezoluciji Savjeta bezbjednosti 762. Bila je ovo treća po redu agresija Hrvatske na zaštićeno područje UN-a, u čije članstvo je dvije godine ranije primljena i Hrvatska.

U narednih nekoliko dana hrvatske oružane snage su uspjele da zauzmu nekoliko desetina kvadratnih kilometara na Ravnim Kotarima, uključujući aerodrom Zemunik i nekoliko visova na Velebitu i da preuzmu kontrolu nad branom i hidroelektranom Peruča. U ovoj agresiji najviše su stradala tri srpska sela Islam Grčki, Kašić i Smoković, kao i etnički mješovita sela Murvica, Crno, Zemunik Gornji, Poljica i Islam Latinski. Srbi iz pomenutih sela su prognani, ubijeni ili odvedeni u zatvore i logore. Njihova bogata imanja su opljačkana, opustošena i uništena, a kulturni spomenici, groblja i crkve devastirani, oskrnavljeni i porušeni, među kojima i Dvori Janković Stojana u Islamu Grčkom sa crkvicom sv. Georgija, osvećena 1675, u kojoj je sahranjen poznati književnik Vladan Desnica.

U ovoj agresiji na srpskoj strani poginulo je 348 vojnika i civila, među kojima 35 žena i troje djece starosti do 12 godina. Osam lica se još uvijek vodi na listi nestalih. U zbjegovima je umrlo još 165 lica, uglavnom starije populacije.

Jedan od težih zločina, već prvog dana agresije, desio se na prevoju Mali Alan na Velebitu, u neposrednoj blizini osmatračnice UNPROFOR-a, kada su pripadnici hrvatske specijalne policije, mučki iz zasjede izmasakrirali 22 pripadnika Srpske vojske Krajine (SVK) s područja Gračaca.

Akcija “Maslenica” ukazala je na tri bitne stvari: UNPROFOR nije bio garant mira i zaštite srpskog stanovništva, kako je bilo zapisano u “Vensovom planu”, što se tada počelo pravdati karakterom njegovog mandata (nije ovlašten za upotrebu oružja), drugo, SRJ je pokazala da nema namjeru da vojno interveniše u slučaju hrvatskih napada, kao što je bilo obećano iz Beograda i treće, Hrvatska je dobila međunarodnu podršku za reintegraciju Krajine.

Rezolucija Savjeta bezbjednosti UN-a 802 od 25. januara 1993. godine, koja je donesena povodom hrvatskog napada na jug Krajine, sadržavala je odredbu, i to u prvoj tački, da se hrvatske snage povuku i omoguće mirovnim snagama UN-a da ponovo preuzmu kontrolu nad zauzetim područjem. Od sukobljenih strana je traženo da nastave pregovore i da krajinska vojska vrati teško naoružanje u skladišta. Hrvatska je inzistirala na razoružanju SVK, a vlasti RSK na ispunjenju prve tačke rezolucije. Ni jedno ni drugo nije realizovano, ali je provedeno etničko čišćenje i od tada se Srbi na Ravnim Kotarima mogu naći samo u tragovima.

Operaciju “Maslenica” su planirali i izveli Janko Bobetko, Ante Gotovina, Ante Roso, Mirko Norac i Mladen Markač, uz znanje i odbrenje Franje Tuđmana, tadašnjeg predsjednika države i vrhovnog komandanta, koji su već tada bili ili su naknadno unapređani u činove generala. U vrijeme ove agresije načelnik artiljerije sektora „Velebit“ bio je Agim Čeku, donedavno predsjednik vlade Kosova, od čijih granata je, uslijed neselektivnog granatiranja po dubini područja opština Bankovac i Obrovac, najviše i stradalo civila.

Slijedeća strana