O svim pronalascima leševa dostavljena su izvješća MUP-u RH u Zagrebu. U vezi sa slučajem Ratković također je dostavljeno izvješće MUP-u, a upravo u konzultaciji s njima je Ratković odveden pred istražnog suca kako bi tamo dao svoj iskaz budući je htio napustiti RH. U to vrijeme je egzistirala uputa MUP-a da ukoliko policija dođe do spoznaje da su kakvo kazneno djelo počinili pripadnici HV da se daljnja obrada tog kaznenog djela vrši u suradnji s vojnom policijom, a jedini izuzetak je bila situacija ukoliko bi vojne osobe počinile kazneno djelo u krugu vojnog objekta gdje je bila isključiva nadležnost vojne policije. Lokacija kuće u koju je odveden Ratković prije samog pokušaja likvidacije utvrđena je na način što je sam Ratković prilikom odvoženja na sud pokazao operativama iz vozila kuću u Dubrovačkoj ulici u kojoj je bio zatočen neposredno prije odvođenja na Dravu.

Svjedok Slavko Teofilović navodi da se ne sjeća točno godine, ali misli da je bila 1993., kada je postupao kao istražni sudac jer su mu policijski službenici dojavili da je pronađen jedan leš na rijeci Dravi te je s očevidnom ekipom automobilom došao do Bijelog Brda, a potom su išli čamcem nizvodno po rijeci Dravi prema ušću Drave u Dunav i na lijevoj obali Drave, više na obali, pošto se voda bila vidno povukla, uočili su jedno tijelo. Ne sjeća se detalja, no zna da je sačinio zapisnik o očevidu. Ne sjeća se je li obdukcija tog tijela vršena, a bilo je vidljivo da je tijelo starijeg datuma, bilo je odjeveno u odjevne predmete, a identitet leša utvrđen je pomoću rodbine. Radilo se o Jovanu, Jovi ili Jovici Grubiću čija je supruga bila sudac Okružnog suda u Belom Manastiru i koji je bio sahranjen na mjesnom groblju u Mirkovcima. Pomoću zubala vršena je identifikacija i sjeća se da je ta mrtva osoba imala dva gornja prednja zuba jedan preko drugoga i misli da je to sigurno zapisano u zapisniku o očevidu, a jedan primjerak zapisnika dao je oštećenikovoj supruzi. Rodbina i supruga pokojnika prepoznali su ga po ovom zubalu i garderobi.

Ispitan tijekom istrage, svjedok Radoslav Ratković naveo je da je tijekom prosinca 1991. bio kod svog šogora u Ul. Feđe Milića u Osijeku, kućni br. 41d. Bio je tamo sa suprugom pošto je morao svoju kuću napustiti, a inače je stanovao u Novom Tenju, u Osječkoj ulici. Dana 7. prosinca 1991. u kuću njegova šogora po njega su došla tri čovjeka koja su bila obučena u maskime odore. Bilo je to negdje poslije 16,00 sati. Bio je mračak i nije obraćao posebnu pozornost na te osobe. One su mu rekle da mora ići s njima na informativni razgovor, pa je svjedok mislio da ga trebaju nešto vezano uz njegov posao. Pošao je s njima, sjeli su u jedan tamno-crveni automobil tipa zastava «Yugo» te su ga te tri uniformirane osobe odvezle u Dubrovačku ulicu. Kasnije je saznao, poslije ovih događaja, da se radi o kućnom broju 30. Kada su ga dovezli u kuću u Dubrovačkoj ulici, proveli su ga kroz hodnik i to u jednu dvorišnu zgradu odnosno ljetnu kuhinju. Išao je stubama dolje u jednu prostoriju gdje su ga pregledali i pretražili. Tada mu nisu ništa uzeli. Usput su mu postavljali pitanja o tome s kojim četnicima surađuje, što je njega zbunilo i tada je shvatio da ovo neće biti razgovor vezan za njegov posao. Bilo je i fizičkog maltretiranja. Te tri uniformirane osobe su ga tukle nogama, šakama, a jedan od njih mu je i drškom pištolja razbio nos i povrijedio uho. Ovo fizičko maltretiranje dogodilo se u drugoj prostoriji, u koju su ga odvele uniformirane osobe, a u njoj, u kutu je primijetio petrolejsku lampu koja je gorjela prigušenom svjetlošću. U toj prostoriji vidio je i stolicu s naslonom oko koje je bilo dosta krvi. Ova trojica koja su ga tukla rekla su mu da će on već govoriti kada dođ šef ili Ćif, a potom su napustila tu prostoriju. Čuo je korake na stubama te je mislio da su sva trojica otišla, no tada ga je netko pitao pusi li i po tome zaključio da je netko od njih ipak ostao. Jedno vrijeme bilo je mirno, a nakon otprilike 15 do 20 ili 30 minuta, čuo je korake i u tu prostoriju su ušle do tada njemu nepoznate dvije osobe, a s njima je bio i jedan od ove trojice koji su ga doveli. Postavljali su mu ista pitanja, na što im nije mogao odgovoriti i tada su mu vezali ruke i usta, stavivši mu nekakvu gvalju u usta, s tim da su ga prethodno izveli iz prostorije i odveli u onu prvu prostoriju, a oblijepili su mu usta širokom salotejp ambalažnom trakom, kojom su mu vezali i ruke na leđima. Pošto je bio sav isprebijan nije mogao hodati, a tom prilikom mu je osoba, koja se nazivala Ćif oduzela sve dokumente i novčanik s dvomjesečnom plaćom i rekao nekom drugom da se to sve poništi jer svjedoku to više neće trebati, a novac je stavio u svoj džep. I ta osoba koja se nazivala Ćif tukla ga je nekom palicom u navedenoj prostoriji. Nakon što su ga izvukli na ulicu, stavili su ga u jedan automobil, a to je bio neki drugi automobil, a ne onaj kojem su ga dovezli do spomenute kuće. Radilo s o zelenom osobnom automobilu marke «Audi» u koji je sjeo zajedno s navedenom trojicom koji su ga odvezli iz Dubrovačke ulice, preko Bulevara, sve do Tvrđe, gdje su skrenuli lijevo prema Bastionu i tada su krenuli kroz neku ledinu prema ranije utabanom putu. Izvukli su ga iz automobila i odveli do stuba koje vode k Dravi.

Strana >1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |10|11|12|13|14|15|16|17|18|19|20