Tada mu je netko postavio pitanje i rekao da je posljednja prilika da se izvuče i kaže o svojoj svezi s četnicima, a kako ništa nije mogao govoriti zbog oblijepljenih usta, samo je slegnuo ramenima i tada je uslijedio s lijeve strane pucanj. Osjetio je nogom udarac u leđa i pao je u vodu. Misli da je Drava bila prilično niska, jer je odmah po padu u vodu koljenima osjetio dno. Odgurnuo se od dna i nekako došao do površine vode, a selotejp preko usta nije dobro držao jer je bio neobrijan, a i voda je učinila svoje, pa je mogao uhvatiti zrak. Tada je uslijedio drugi pucanj i hitac ga je pogodio kroz otvorena usta i izašao otprilike na istom mjestu na kojem je izašao i prvi hitac. Tada je zaronio i ronio prema obali, a kada je izašao iznad vode, primijetio je da se svjetla automobila okreću. Došao je do obale i trljao rukama o kamen kako bi potrgao selotejp kojim je bio vezan, dovukao se do stubišta i uspuzao na obalu i zastao da se odmori. Tada je primijetio da iz smjera Bastiona dolazi automobil i vidio da je to onaj isti automobil kojim je i on bio dovezen. Pomislio je da se uniformirane osobe vraćaju da provjere je li živ ili mrtav, te se sakrio u jednu žardinjeru. Vidio je da iz navedenog automobila trojica izvode jednog isprebijanog čovjeka i pod svjetlima vozila vidio je na tom čovjeku tragove krvi. Tog čovjeka su također odveli do istih stuba i u tog čovjeka je pucano, no ne može točno reći u koji dio tijela. Pucano mu je s leđa i čuo je par koraka i da je tijelo pljusnulo u vodu. Ljudi koji su ga doveli odmah su otišli, a on je dalje puzao i sjeća se da se osvijestio u bolnici. Poslije su ju rekla da su ga pripadnici Zbora narodne garde našli kod Kuginog spomenika i da su ga svojim sanitetskim vozilom odvezli u bolnicu Ne može podrobnije opisali ljude koji su sudjelovali u spomenutom događaju, jer je proteklo mnogo vremena, ne sjeća se jesu li imali oružje, a siguran je da ljudi koji su po njega došli nisu imali dugo oružje. Dvojica su ušli u dvorište njegova šogora i jedan je bio viši i blond, a drugi niži, bucmast, široke glave i kovrčave kose, a drugih detalja se ne može sjetiti. Trećega koji je upravljao automobilom, nije dobro zapazio. Ne zna koji je od trojice ostao čuvati njega i nuditi mu cigaretu, jer ga nije vidio, ali kada su se pojavila druga dvojica koje do tada nije vidio, spomenuti bucmasti, široke glave i kovrčave kose, bio je s njima. Osoba koja je kasnije došla, koja se nazivala Ćifom, bio je otprilike njegove visine ili viši, imao je podulje lice i isturenu bradu i bio je polupognutog položaja tj. držanja, a na drugom nije ništa posebno uočio. Posljednje pitanje misli da mu je postavila osoba po nadimku Ćif. Osoba koja je vozila automobil držala ga je ispod lijevog pazuha, dok ga je ispod desnog pazuha držala osoba širokog lica i kovrčave kose. Nakon nekoliko dana ležanja u bolnici, tj. nakon četiri dana, dr. Hanzer mu je donio «Glas Slavonije» i pitao ga zna li da je i dr. Kutlić taj isti dan, kada i on, stradao pa je svjedok zaključio da je osoba koju je vidio pod svjetlima automobila kritične večeri dr. Kutlić, jer je i on imao neki karakterističan hod, a ta osoba koja je bila tada vučena i koja se samo pomagala bodom, bila mu je nekako poznata. Svjedok navodi da nikada nije rekao da je vidio da su pred njim ubili dr. Kutlića jer su to novinari sve iskrivili.

Svjedokinja Ljubica Stanar navela je da je njen sin Milenko Stanar, na Badnjak 1991. godine, išao čestitati Badnjak susjedi. Nakon toga je išao Milanu Buljanu u kuću čestitati Badnjak, ali ga ovaj nije pustio u kuću. Pošto je Milenko Stanar otišao od kuće, navedeni Milan je došao do nje i pitao je zašto je Milenko njemu zvonio, pa kada je čuo za razlog, psovao joj je i psovao njen Božić. Ona je na to Milanu Buljanu rekla da je bolje da ih sve pobiju, a Milan Buljan je rekao da će Milenko i biti ubijen. Navečer istoga dana njen sin Milenko Stanar otišao je u osnovnu školu Jovan i Milena Radivojević čestitati Badnjak hrvatskoj vojsci, a kada ih je počastio, Nikica Kutleša mu je rekao da će idućeg dana dobiti najljepšu uniformu, što je Milenko sve njoj ispričao. Nedugo nakon toga rekao je da ide svom ujaku u Babjak, a to je bilo oko 2 sata poslije ponoći. Pošto je otišao, više se nije vratio. Idućeg dana saznala je od brata da Milenko Stanar nikad nije bio kod njega. Nakon nekog vremena, dok se šetala parkom, od jednog čovjeka po imenu Ante Mrkonjić i poštara saznala je da je njen sin Milenko Stanar ubijen, bačen u Dravu i da je pronađen kod Elektroslavonije, a kada im je rekla da se ne radi u tom slučaju o njenom sinu, već o dr. Kutliću, oni su joj potvrdili da se to dogodilo dr. Kutliću, ali i njenom sinu Milenku. Kasnije je od nekih drugih ljudi saznala da je njen sin navodno odveden iz gostionice «Šangaj», da su ga vezali žicom i bacili u bajer. Ovo je prijavila policiji, a od policije je otišla u «Ukop», gdje je kroz dokumentaciju utvrdila da je njen sin pokopan na Retfalačkom groblju, te da je tada direktor groblja organizirao da njegovo tijelo bude prebačeno na Anino groblje. Za Babjak je njen sin trebao ići autobusom ili šinobusom, a vidjela je da je njen sin otišao nekim automobilom.

Svjedok i oštećenik Zoran Stanar, sin Milenka Stanara, nije imao neposrednih saznanja o nestanku svoga oca, a glede imovinsko pravnog zahtjeva izjavio je da će se o njemu naknadno izjasniti.

Strana >1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |10|11|12|13|14|15|16|17|18|19|20