Izveli su Ratkovića iz auta, prošli kroz haustor, i odveli ga u dvorišne nusprostorije. Tu je ili Buše ili Tiho zavezao Ratkoviću ruke ljepljivom trakom te su njega ostavili da čuva Ratkovića. Čuvao ga je oko dva sata i s njim je razgovarao, a kako je bio razdražen, udario je Ratkovića otvorenim dlanom ruke u glavu. Kad su se Buše i Tiho vratili, rekli su mu da se on može vratiti u bazu. Više se ne sjeća što se dalje događalo s njim, ali je iste večeri ponovo vidio Ratkovića. Naime, sjeća se događaja na obali Drave u Tvrđi kraj «Elektrinog» igrališta i Bastiona. Tamo su bili prisutni Ivica Krnjak, Buše, Dino Kontić i još neke osobe, a njega je u autu dovezao Dino Kontić. Zajedno s Kontićem sišao je stepenicama do najnižeg podesta s obzirom na nizak vodostaj Drave, a tu je stajala osoba vezanih ruku i s ljepljivom trakom preko usta. Pored te osobe stajao je Buše i još jedna osoba. Buše mu je pružio repetiranu automatsku pušku «MGV» s dobošem na gornjem dijelu i prigušivačem te mu naredio da puca u tu vezanu osobu. On je uzeo pušku te stojeći iza leđa tog čovjeka pušku usmjerio u njegov potiljak. Tada je taj Čovjek okrenuo glavu prema njemu i on je prepoznao Ratkovića. Bio je u šoku i uplašen, ali se bojao za sebe, nije znao kako da se izvuče te je povukao obarač i pogodio Ratkovića u obraz pa je ovaj pao u vodu. Netko od prisutnih vidio je ubrzo da je Ratković živ, a kako je on već bio spustio «MGV» na zemlju, gurnuli su mu u ruke «Kalašnjikov» i naredili da puca u Ratkovića koji se nalazio u Dravi. On je ispalio jedan metak, ali pri tome nije ciljao u Ratkovića. Penjući se stepenicama rekao je Ivici Krnjaku da je bezvezan osjećaj ubiti čovjeka. Dan ili dva nakon tog događaja u bazu je došla Gordana Getoš i obavijestila ih da je Ratković preživio i da se nalazi u bolnici, spočitavajući mu njegovu nesposobnost. Još je rekla da je ona preko svojih ljudi uspjela spriječiti otpremu pisma koje je Ratković napisao i pokazala im je to pismo, ali ga nije čitala. Sljedeće privođenje osobe prezimenom Lovrić iz Sisačke ulice obavili su zajedno on, Gordana Getoš, Buše i Tiho. To su obavili tako da su do Lovrićeve kuće došli autom. Kada su pozvonili otvorila im je ženska osoba srednjih godina i pozvala Lovrića. On je došao, bilo je očito da se baš tada brijao, rekli su mu da pođe s njima na razgovor pa se Lovrić obukao i krenuli su svi autom, ali se on više ne sjeća što je dalje bilo i to zato što misli da je on negdje usput izašao iz auta. Sudjelovao je ju još jednom privođenju osobe po imenu Alija koji je živio u stambenoj zgradi na Sjenjaku. Do navedene zgrade dovezao se zajedno s Bušeom i Tihom crvenim «Yugom», a u razgovoru s njima čuo je da je navedena osoba četnik, snajperist ili KOS-ovac. Ne sjeća se više što je bilo s tim čovjekom. Inače zapovijedi za privođenja dobivali su Buše ili Tiho od Gordane Getoš ili Ivice Krnjaka, a on je tek preko njih dvojice saznao što treba učiniti. Pred Božić 1991. godine zbio se događaj koji dobro pamti. Nalazio se u kafiću «Jazz» u većem društvu, bila je tu i Gordana Getoš, dostaje popio i razgovarao je s mnogim osobama, a između ostalih i s jednom mlađom muškom osobom, možda i maloljetnom, za koju je saznao da će biti novi pripadnik njihove postrojbe. Nakon ponoći napustio je društvo i otišao kući. Sutradan su po njega došli Buše i Tiho, odveli ga u bazu u Keršovanijevu ulicu, a tu su se već nalazili Gordana Getoš, Dino Kontić i taj mladi dečko kojeg je upoznao prethodne večeri. Gordana Getoš spočitavala mu je daje odavao tom dečku sve što radi njihova postrojba i da ih tako sve dovodi u opasnost. Tiho je vikao na njega i udario ga nogom u glavu, a Buše mu je prišao i zavezao mu ruke ljepljivom trakom te mu tom trakom oblijepio i usta. U očima Dine Kontića vidio je suze, a Gordana Getoš naredila je Kontiću: «Ti si ga doveo, ti ga i čokni.». Zbog šoka se ne sjeća kako se s Kontićem našao u automobilu, jedno vrijeme Dino ga je vozio po gradu, a onda ga je oslobodio ljepljivih traka i pustio iz vozila. Od tada on više nije bio pripadnik opisane postrojbe.

Kod dovođenja istražnom sucu 21. listopada 2006. godine okrivljenik je svojoj obrani dodao da on ne zna koje su funkcije obavljali Buše i Tiho u njihovoj postrojbi, ali se Buše postavljao inicijativno. U akcije se išlo nakon razgovora Gordane Getoš s Ivicom Krnjakom, a Gordana je izdavala zapovijedi. Dodao je i to da on ne zna tko je dovezao Ratkovića na mjesto likvidacije na Dravi. Čuo je za nadimak Ćif i pretpostavljao je da se radilo o Ivici Krnjaku. Grupu su činili on, Buše i Tiho, a njegov zet Dino Kontić bio je u drugoj grupi, ali on ne zna s kim, samo ga je vidio par puta da razgovara s Gordanom Getoš.

Dopunjujući obranu okrivljenik je 21. listopada 2006. kod istražnog suca rekao da on nije želio ubiti Ratkovića, ali se bojao za sebe pa je pucao onako negdje. Opisujući Tihu prisjetio se da se volio igrati oružjem i da ga je boljelo koljeno te je zbog toga šepao.

Dana 9. veljače 2006. godine okrivljenik Zdravko Dragić iskazao je kod istražnog suca da odustaje od svih svojih ranijih obrana, jer da je pročitavši spis zaključio da se radi o konstrukcijama i neistinama te da će se nadalje braniti šutnjom.

Strana >1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10